FaceBook 48x48   Twitter 48x48   Feed 48x48

Announcing

Catholic Action -

Friday, September 30, 2016

Remnant, CFN Open Letter to Pope Translated Into Croatian Sa žarkom brigom: optužujemo papu Franju

Written by  The Remnant/CFN
Rate this item
(8 votes)
 19. rujna 2016. Na blagdan sv. Januarija u mjesecu Gospe Žalosne Vaša Svetosti!

Ovo što slijedi, iz ocaja napisano od nas skromnih clanova laikata, moramo nazvati optužbom protiv Vašeg pontifikata, koji je bio katastrofa za Crkvu razmjerno užitku koji pruža upravljacima ovoga svijeta. Vrhunac, koji nas je nagnao na ovaj korak, bilo je objavljivanje Vašega "povjerljivog" pisma buenosaireskim biskupima, u kojem im odobravate, iskljucivo na temelju vlastitih nazora onako kako su izraženi u Amoris laetitia, da neke javne preljubnike u "novim brakovima" pripuštaju sakramentima ispovijedi i svete pricesti bez ikakve njihove cvrste nakane da promijene svoj život odreknucem od svojih preljubnickih spolnih odnosa.

Tako ste ustali protiv rijeci samoga našega Gospodina da su rastava i "ponovna ženidba" preljub same po sebi, bez iznimke; protiv opomene sv. Pavla na kaznu za nedostojno primanje Presvetog Sakramenta; protiv naucavanja dvaju neposrednih Vam prethodnika, sukladnog s dvotisucljetnim crkvenim moralnim naukom i euharistijskom stegom ukorijenjenima u božanskoj objavi; protiv Zakonika kanonskog prava i protiv sve Tradicije.

Vec ste izazvali lom sveopce crkvene stege, koju neki biskupi usprkos Amoris laetitia nastavljaju održavati, dok drugi, ukljucujuci i one u Buenos Airesu, najavljuju promjenu zasnovanu iskljucivo na autoritetu Vaše sablažnjive "apostolske pobudnice". Nikad se u povijesti Crkve nije dogodilo ništa slicno.

A ipak, gotovo bez iznimke, konzervativni clanovi hijerarhije obdržavaju politiku šutnje, dok liberali zahvaljujuci Vama javno likuju nad svojom pobjedom. Jedva itko u hijerarhiji ustaje protiv Vašega bezobzirnog zanemarivanja zdravog nauka i prakse, premda mnogi privatno mrmljaju protiv Vašeg haranja. Tako je, kao i u vrijeme arijanske krize, zapalo laike da brane vjeru usred gotovo sveopceg izbjegavanja dužnosti od strane poglavara.

Naravno, u opcem poretku stvari mi ne znacimo ništa, pa ipak nam je, krštenim laickim clanovima Otajstvenog Tijela, dodijeljeno bogomdano pravo i suodnosna dužnost, zajamcena crkvenim zakonom (CIC can. 212), da se

Vama i svojim drugovima katolicima ocitujemo o zaoštrenju krize što ga je izazvalo Vaše upravljanje Crkvom usred vec trajne crkvene krize još od Drugoga Vatikanskoga koncila.

Buduci da su privatne usrdne molbe bile, kako smo niže zapisali, posve uzaludne, objavljujemo ovaj dokument da bismo rasteretili svoju savjest sucelice velikoj šteti koju ste nanijeli i prijetite nanijeti dušama i crkvenoj zajednici te da bismo svoje drugove katolike potaknuli na dosljedno protivljenje Vašoj neprekidnoj zlorabi papinske službe, posebno kad je rijec o nezabludivom crkvenom nauku protiv preljuba i oskvrnjivanja Presvete Euharistije.

U odlucivanju da objavimo ovaj dokument vodili smo se naukom Andeoskog Naucitelja o naravnoj pravdi u Crkvi:

"Mora se medutim primijetiti da je podložnik ako je ugrožena vjera dužan cak i javno prekoriti svoga pretpostavljenog. Stoga je Pavao Petra, kojemu je bio podložnik, prekorio u javnosti zbog neposredne opasnosti od sablazni glede vjere, a Petar je, kako piše Augustin u bilješci o Gal 2,11, "dao primjer poglavarima kako dogodi li se ikada da skrenu s pravog puta, ne smiju prezreti ukor svojih podložnika". (Summa theologiae, II-II, 33, 4)

Vodili smo se takoder naukom svetog Roberta Bellarmina, crkvenog naucitelja, glede dopuštenog otpora zabludjelu rimskom prvosveceniku:

"Zato kao što bi bilo zakonito oprijeti se prvosveceniku ako napada tijelo, zakonito je i oprijeti mu se ako napada duše ili remeti državni poredak, a pogotovo ako bi nastojao uništiti Crkvu. Kažem, zakonito je oprijeti mu se, odbijajuci ciniti što nareduje i sprecavajuci da se provede njegova volja..." (De controversiis o rimskom prvosveceniku, 2, 29)

Katolici diljem svijeta, i to ne samo "tradicionalisti", uvjereni su da je situacija koju je Bellarmin hipotetski zamišljao danas postala stvarnost. To uvjerenje pobuda je nastanku ovoga dokumenta.

Bog neka je sudac ispravnosti naših nakana.

Christopher A. Ferrara, glavni uvodnicar, "The Remnant" Michael J. Matt, urednik, "The Remnant" John Vennari, urednik, "Catholic Family News"

KNJIGA OPTUŽBE

Milošcu Božjom, a na temelju crkvenog zakona, žalba protiv Franje, rimskog prvosvecenika, zbog opasnosti za vjeru i zbog velike štete za duše i za opce dobro Svete

Katolicke Crkve

Kakva je to poniznost?

U noci Vašeg izbora, u govoru na balkonu bazilike svetog Petra izjavili ste: "Dužnost konklave bila je da dadne biskupa rimskog." Iako se mnoštvo pred Vama sastojalo od ljudi iz cijelog svijeta, od clanova sveopce Crkve, izrazili ste zahvalnost samo "za dobrodošlicu koju je iskazala rimska biskupijska zajednica". Izrazili ste takoder nadu da ce "ovo putovanje Crkve koje danas zapocinjemo" biti "plodno evangelizacijom ovoga divnoga grada". Zatražili ste od okupljenih vjernika na Trgu svetog Petra da se mole ne za Papu, nego "za svog biskupa" i kazali da cete sutradan "otici pomoliti se Gospi da štiti Rim".

Svoje cudne opaske u toj povijesnoj prigodi zapoceli ste otrcanim usklikom: "Braco i sestre, dobra vecer!" i završili jednako otrcanom željom: "Laku noc i ugodan san!" Nijedanput u tom prvom obracanju niste spomenuli svoje papinstvo ni osvrnuli se na uzvišeno dostojanstvo službe na koju ste izabrani: službe namjesnika Kristova, kojemu je božanski naloženo da sveopcu Crkvu poucava, njome upravlja i posvecuje ju te vodi u njezinu poslanju da naucava sve narode.

Gotovo od prvog trenutka kako ste izabrani pocela je u odnosima s javnošcu svojevrsna beskonacna kampanja s temom Vaše jedincate poniznosti medu Papama: jednostavan "rimski biskup" nasuprot tobožnjim monarškim težnjama Vaših prethodnika i njihovu dotjeranom ruhu i crvenim cipelama, koje ste Vi odbili. Zarana ste nagovijestili korjenitu decentralizaciju papinske vlasti u korist "sinodske Crkve", za koju ste primjer uzeli iz nazora pravoslavaca o "znacenju biskupskoga kolegijaliteta te iz njhova iskustva sinodalnosti". Razdragani masmediji smjesta su pozdravili "Franjinu revoluciju".

To razmetljivo pokazivanje poniznosti medutim pratila je zloraba vlasti

papinske službe besprimjerna u povijesti Crkve. U protekle tri i pol godine neprestano ste promicali svoja mišljenja i želje nimalo ne uzimajuci u obzir naucavanje svojih prethodnika, dvotisucljetnu crkvenu tradiciju ili neizmjernu sablazan koju ste prouzrocili. U nebrojenim prigodama zaprepastili ste i zbunili vjernike, a oduševili neprijatelje Crkve, inovjernim, pa cak i besmislenim izjavama i gomilali ste uvredu na uvredu protiv vjernih katolika, koje ste neprekidno ismijavali kao farizeje naših dana i "rigoriste". Vaše osobno ponašanje cesto se spuštalo na razinu gomili ugodnoga lakrdijašenja.

Postojano ste zanemarivali ljekovitu opomenu svojega neposrednog prethodnika, koji je ostavku na papinsku službu dao u tajanstvenim okolnostima osam godina nakon što je od biskupa okupljenih pred njim na pocetku pontifikata zatražio: "Molite se za mene da zbog straha ne pobjegnem od vukova." U svojoj prvoj papinskoj propovijedi on je rekao:

"Papa nije apsolutni monarh, cija bi mišljenja i želje bili zakon. Naprotiv, Papina je služba jamstvo poslušnosti Kristu i njegovoj Rijeci. Stoga Papa ne smije naviještati vlastite ideje, nego mora stalno obvezivati sebe i Crkvu na poslušnost Božjoj Rijeci, nasuprot svakom pokušaju njezine prilagodbe ili razvodnjavanja te svakom obliku oportunizma."

Izbirljivo miješanje u politiku, uvijek politicki korektno

Sve vrijeme svoga mandata "biskupa rimskog" Vi gotovo uopce niste marili za ogranicenja papinske vlasti i nadležnosti. Miješali ste se u politicke stvari kao što je imigracijska politika, kazneni zakon, okoliš, obnova diplomatskih odnosa izmedu SAD-a i Kube (bez obzira na položaj katolika pod Castrovom diktaturom), pa cak i protivljenje škotskom pokretu za državnu nezavisnost. Ali ste odbili suprotstaviti se sekularistickim vladama kad su prkosile božanskom i naravnom zakonu npr. ozakonjenjem "homoseksualnih zajednica", koje je povreda božanskog i naravnog zakona protiv koje Papa može i treba intervenirati.

Zapravo, svoje brojne osude socijalnih zala od kojih su sva politicki sigurne mete neprekidno opovrgavate vlastitom djelatnošcu, koja ugrožava svjedocenje Crkve protiv mnogostrukih modernistickih zabluda:

Suprotno trajnom crkvenom nauku zasnovanom na Objavi, zahtijevate posvemašnje ukinuce smrtne kazne u cijelom svijetu, bez obzira na težinu zlocina, pa cak i ukinuce doživotne zatvorske kazne, ali nikad niste pozvali na ukinuce ozakonjenog abortusa, koji je Crkva uvijek osudivala kao masovno ubijanje nedužnih.

Izjavljujete da obicni vjernici cine težak grijeh ako propuštaju reciklirati svoj kucni otpad ili ako ukljucuju nepotrebnu rasvjetu, makar trošite milijune dolara na neukusne masovne priredbe oko svoje osobe, u raznim zemljama, kamo putujete s velikom pratnjom, u posebnim avionima koji ispuštaju goleme kolicine ugljika u atmosferu.

Zahtijevate otvorene granice za muslimanske "izbjeglice" u Europi, koji su mahom muškarci u dobi za vojsku, dok sami živite iza zidina vatikanskoga grada-države koji strogo iskljucuje neprebivaoce, a zidine je dao podici Lav IV. zato da sprijeci novu muslimansku pljacku Rima.

Govorite neprestano o siromašnima i o "periferijama" društva, ali se udružujete s imucnom i korumpiranom njemackom hijerarhijom i s proabortivnim, prokontraceptivnim, prohomoseksualnim globalistickim slavnicima i mocnicima.

Izrugujete pohlepnu težnju korporacija za dobitkom i "ekonomiju koja ubija", a privatnim audijencijama castite najbogatije tehnokrate i korporacijske vode i primate od njih obilne donacije, pa ste cak dopustili da Porsche unajmi Sikstinsku kapelu za "velicanstven koncert... prireden iskljucivo za sudionike", koji su platili po 6000 dolara za obilazak Rima. To je prvi put da je Papa dopustio da se taj sveti prostor upotrijebi za neku korporacijsku priredbu.

Zahtijevate dokrajcenje "nejednakosti", a grlite se s komunistickim i socijalistickim diktatorima koji žive u raskoši dok mase pate pod njihovim jarmom.

Americkoga kandidata za predsjednika osudujete kao "nekršcanina" jer teži sprijeciti nezakonito useljavanje, ali ne govorite ništa protiv ateistickih diktatora s kojima se grlite, a koji su pocinili masovna umorstva, progone Crkvu i utamnicuju kršcane u svojim policijskim državama.

Promicuci o politici i javnim poslovima svoja osobna mišljenja kao da su katolicki nauk, niste se ustrucavali zloupotrijebiti cak i dostojanstvo papinske enciklike, koju ste iskoristili da poduprete prijeporne, pa i dokazivo obmanjivacke znanstvenicke tvrdnje o "klimatskim promjenama", "ugljikovu

ciklusu", "ispuštanju ugljikova dioksida" i "rastu kiselosti oceana". U istom dokumentu zahtijevate i da vjernici na navodnu "ekološku krizu" odgovore tako da podrže svjetovne ekologisticke programe, npr. "UN-ove ciljeve održivog razvoja", koje ste hvalili iako zahtijevaju sveopcu dostupnost spolnog i reproduktivnog zdravlja, a ona znaci kontracepciju i abortus.

Neobuzdani indiferentizam

Premda nipošto pionir u razornim pokoncilskim novotarijama "ekumenizma" i "medureligijskog dijaloga", na stupanj ste neviden cak i u najgorim godinama pokoncilske krize promaknuli poseban religijski indiferentizam koji prakticki cini suvišnim poslanje Crkve kao arke spasenja.

S obzirom na protestante izjavili ste da su, ma u što vjerovali, svi oni clanovi iste "Crkve Kristove" kao i katolici, a doktrinarne razlike izmedu katolika i protestanata da su u usporedbi s time beznacajan problem koji treba riješiti sporazumom medu teolozima. Naprosto ste zanemarili teološku i moralnu zapuštenost protestantskih partnera Vatikanu u "ekumenskom dijalogu": tzv. Crkava koje odbacuju temeljne dogme jedine prave religije, od Krista ustanovljene u Katolickoj Crkvi, ukljucujuci i Petrovo prvenstvo, Svetu Misnu Žrtvu, sedam sakramenata i žrtveno sveceništvo ograniceno na muškarce. Iste te od covjeka nacinjene religije potpuno su propale moralno, odobravaju rastavu, kontracepciju, abortus, pa cak i gadost kakva su "homoseksualne zajednice", utemeljene na navadnom prakticiranju sodomije. Izrugivanje je evandelja, i protivi se samom razumu, izjaviti da oni koji ispovijedaju takve teške zablude pripadaju istoj Crkvi kao i vjerni katolici.

Tim mišljenjem djelatno ste protestante obeshrabrili za obracenje, medu njima i "biskupa" Tonyja Palmera, pripadnika otpadnicke anglikanske sljedbe koja umišlja da redi žene. Kako je ispricao, Vi ste mu kad je spomenuo "povratak kuci u Katolicku Crkvu" dali ovaj zapanjujuci odgovor: "Nitko se tu ne vraca kuci. Vi putujete prema nama, a mi putujemo prema vama i sastat cemo u sredini." U sredini cega? Palmer je ubrzo zatim poginuo u motociklistickoj nesreci. Na Vaše inzistiranje medutim taj covjek cije ste obracenje namjerno sprijecili pokopan je kao katolicki biskup, za porugu nezabludivom naucavanju Vašeg prethodnika da su "redenja izvršena prema anglikanskom obredu bila i jesu potpuno ništava i sasvim jalova". (Lav XIII.,

Apostolicae curae (1896.), DZ 3315)

Što se tice drugih religija uopce, kao svoj pravi program usvojili ste baš onu zabludu koju je osudio Papa Pio XI. samo 34 godine prije Drugoga Vatikanskoga koncila: "da su sve vjere više-manje dobre i hvalevrijedne, jer svaka od njih na svoj nacin ocituje i oznacava onaj osjecaj koji nam je svima priroden te nas dovodi k Bogu i poslušnome priznavanju Njegove vlasti". Sasvim ste zaboravili na opomenu Pija XI. "da tko god podržava one koji zastupaju te teorije i pokušavaju ih ostvariti, potpuno napušta od Boga objavljenu vjeru". U tom pogledu izrazili ste mišljenje da se i ateisti mogu spasiti, samo neka cine dobro, i time izmamili ushicene pohvale u medijima.

Cini se da je u Vašim nazorima Rahnerova krivovjerna teza o "anonimnim kršcanima", koja obuhvaca zapravo svekoliko covjecanstvo i podrazumijeva sveopce spasenje, nepovratno nadomjestila ono što, naprotiv, naucava naš Gospodin: "Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit ce se; tko ne uzvjeruje, osudit ce se." (Mk 16,16)

Besmisleno uljepšavanje islama

Preuzimajuci ulogu kuranskog egzegeta da biste Muhamedovu sljedbu oslobodili krivnje za neprekinutu povijesnu povezanost s osvajanjem i okrutnim progonom kršcana, izjavljujete: "Suoceni s uznemirujucim slucajevima fundamentalistickog nasilja, morali bismo vodeni poštovanjem spram istinskih sljedbenika islama izbjegavati mrziteljska uopcavanja, jer pravi islam i pravilno citanje Kurana protive se svakom obliku nasilja." (Evangelii gaudium, 253)

Zanemarujete citavu povijest islamskog ratovanja protiv kršcanstva, sve do naših dana, kao i sadašnje barbarske zakonike i progon kršcana u islamskim republikama u svijetu, medu kojima su i Afganistan, Iran, Malezija, Maldivi, Mauretanija, Nigerija, Pakistan, Katar, Saudijska Arabija, Somalija, Sudan, Ujedinjeni Arapski Emirati i Jemen. To su ugnjetavacki režimi vlastiti šerijatskom zakonu, za koji muslimani vjeruju da ga je Alah namijenio cijelom svijetu, te ga nastoje uvesti gdje god postanu znatan dio pucanstva. No Vi biste rekli da islamskim republikama svima manjka "istinskog" razumijevanja Kurana!

Cak pokušavate omalovažiti izravan islamski terorizam na Bliskom istoku, u Africi i u samom srcu Europe usudujuci se postavljati znak moralne jednakosti izmedu muslimanskih fanatika koji vode džihad, kao što su cinili sve otkako se islam pojavio, i izmaštanog "fundamentalizma" medu vjernim katolicima, koje ne prestajete javno kuditi i vrijedati. Na jednoj od svojih nesredenih avionskih konferencija za tisak, na kojima ste tako cesto brukali Crkvu i potkopavali katolicki nauk, izrekli ste ovo zloglasno mišljenje, tako tipicno za Vaše besmisleno ustrajanje na tome da su religija utemeljena od Utjelovljenog Boga i trajno nasilna sljedba utemeljena od izopacenog Muhameda moralno ravnopravne:

"Ne volim govoriti o islamskom nasilju, jer svaki dan, listajuci novine, vidim nasilje, ovdje u Italiji... ovaj je ubio svoju djevojku, onaj punicu... i to su kršteni katolici! To su nasilni katolici! Ako govorim o islamskom nasilju, moram govoriti o katolickom nasilju... Mislim da u gotovo svim religijama uvijek postoje male skupine fundamentalista. Fundamentalisti. Mi ih imamo. Kad fundamentalizam dolazi da ubije, može ubiti i jezikom, apostol Jakov to kaže, ne ja, a može i nožem, zar ne? Mislim da nije pošteno poistovjecivati islam s nasiljem."

Za ne povjerovati je da rimski prvosvecenik može izjaviti da su nasumicni nasilni zlocini katolika, pa i njihove puke rijeci, moralno istovrijedni korjenitoj islamskoj borbi diljem svijeta kroz teroristicke cine, masovno ubijanje, mucenje, porobljavanje i silovanje u Alahovo ime. Cini se da ste brži da branite Muhamedovu smiješnu i smrtonosnu sljedbu od pravednog otpora nego istinsku Crkvu od njezinih nebrojenih lažljivih optužitelja. Ni nakraj pameti nije Vam trajni crkveni nazor o islamu izražen od Pape Pija XI. u njegovoj "Posveti ljudskog roda Presvetom Srcu Isusovu": "Kralj budi svima onima koji se još u tami krivoboštva ili islama nalaze, i ne krati se privesti ih u svjetlo i kraljevstvo Svoje."

Reformisticki "san", poduprt celicnom rukom

Sve u svemu, Vi kao da patite od reformisticke manije za koju ne postoje granice izvan Vašeg "sna" o tome kakva Crkva treba biti. Kao što ste napisali u svome besprimjernom osobnom papinskom manifestu, Evangelii gaudium (nn. 27, 49):

"Sanjam o 'misionarskom opredjeljenju', tj. o misionarskom poticaju kadrom preobraziti sve, tako da u Crkvi obicaji, nacini postupanja, raspored vremena, jezik i strukture postanu prikladan kanal za evangelizaciju današnjeg svijeta više nego za njezino samoocuvanje...

Više od straha pred pogreškom nadam se da nas pokrece strah da se ne zatvorimo u strukture koje nam pružaju lažnu zaštitu, u pravila koja nas pretvaraju u neumoljive suce, u navike u kojima se osjecamo mirnima, dok pred našim vratima ljudi skapavaju od gladi, a Isus nam bez prestanka ponavlja: Dajte im vi jesti." (Mk 6,37)

Nevjerojatno, ali Vi tvrdite da su drevne "strukture" i "pravila" Svete Katolicke Crkve okrutno zadavali duhovnu glad i smrt sve do Vašeg dolaska iz Buenos Airesa, te da sada želite promijeniti doslovno sve u Crkvi da biste je ucinili milosrdnom. Kako da to vjernicima bude išta drugo doli znak zastrašujuce megalomanije? Izjavljujete cak da evangelizaciju, kako je Vi shvacate, ne smije ogranicavati briga za "samoocuvanje" Crkve, kao da je to dvoje u nekakvoj medusobnoj opreci!

Vaš mutni san o reformi svega prati celicna ruka koja razbija svaki pokušaj obnove vinograda vec opustošenog polustoljetnom bezobzirnom "reformom". Jer, kako ste objavili u svom manifestu (Evangelii gaudium, 94), puni ste prezira prema katolicima odanim tradiciji, koje nepromišljeno optužujete za "samoživi prometejski neopelagijanizam" i za "osjecaj superiornosti nad drugima zbog obdržavanja stanovitih pravila ili zbog nepopustljive vjernosti odredenom katolickom stilu iz prošlosti".

Vi cak ismijavate "navodni zdrav nauk i disciplinu", jer, smatrate, "vode u narcisticki i autoritarni elitizam kojim se druge analizira i svrstava umjesto da ih se evangelizira". No upravo Vi stalno svrstavate i analizirate druge beskonacnom bujicom omalovažavanja, karikiranja, vrijedanja i kudenja vjernih katolika jer su nedovoljno prijemljivi za "Boga iznenadenja" kojeg ste predstavili na Sinodi.

Odatle Vaše nemilosrdno uništenje cvatuceg Reda franjevaca Bezgrešne zbog njihova "nepobitno tradicionalistickog nagnuca". Uslijedila je Vaša odredba da ce odsad svaki pokušaj uspostave kakve nove biskupijske ustanove posvecenog života (npr. koja bi primila premještene clanove Franjevaca Bezgrešne) biti ništav i uzaludan bez prethodnog "savjetovanja" sa

Svetom stolicom (tj. de facto dopuštenja koje se može uskracivati unedogled). Time ste bitno umanjili davnašnju samostalnost biskupa u njihovim biskupijama, dok propovijedate novo doba "kolegijaliteta" i "sinodalnosti".

Uzevši zatim na nišan klauzurne samostane, donijeli ste mjere za prisilu na izrucenje njihove mjesne samostalnosti savezima pod upravom crkvenih birokrata, na redovito prekidanje klauzure radi vanjske "formacije", na pravo laika da upadaju u samostan radi euharistijskoga klanjanja, na necuvenu diskvalifikaciju samostanske glasacke vecine ako je "postarija" te na sveopcu obvezu devetogodišnje "formacije" prije konacnih zavjeta, što ce jamacno ugušiti nova zvanja i osigurati izumiranje velikog dijela preostalih samostana.

Bog neka nam je na pomoci!

Nesmiljen poriv za prihvatom spolnog nemorala u Crkvu

Ništa medutim nije ravno bahatosti i drskosti s kojima ste se nepokolebljivo trudili da nametnete sveopcoj Crkvi istu zlu praksu koju ste odobrili kao biskup buenosaireski: svetogrdno podjeljivanje Presvetog Sakramenta ljudima koji žive u preljubnickim "drugim brakovima" ili u priležništvu bez potpore makar gradanskog obreda.

Gotovo od prvog trenutka kako ste izabrani promicali ste "Kasperov prijedlog", opetovano odbijan u Vatikanu pod Ivanom Pavlom II. Kardinal Walter Kasper, izrazit liberal cak i medu liberalnom njemackom hijerarhijom, dugo je zagovarao pripuštanje rastavljenih i "ponovno vjencanih" svetoj pricesti u "nekim slucajevima", u skladu s tobožnjim "pokornickim putom" koji bi ih pripustio Sakramentu dok nastavljaju svoje preljubnicke spolne odnose. Kasper je pripadao "Sentgalenskoj grupi", koja je lobirala za Vaš izbor, nakon cega ste Vi kraljevski nagradili njegovo ustrajanje u zabludi, tako da je u novinama proglašen "Papinim teologom".

Poceli ste svojoj razornoj novosti pripravljati put pribjegavajuci onomu što se ne može nazvati drukcije nego demagoškim parolaštvom. U svom manifestu (Evangelii gaudium, 47) izjavili ste u studenom 2013.: "Euharistija, iako jest punina sakramentalnog života, nije nagrada za savršene, nego mocan lijek i hrana za slabe. To uvjerenje ima pastoralne posljedice koje smo pozvani razborito i odvažno razmotriti. Cesto se ponašamo kao dosuditelji milosti, a ne

kao njezini olakšavatelji."

Dostojno primanje Presvetog Sakramenta u stanju milosti tim se napadnim obracanjem cuvstvu karikira kao "nagrada za savršene", pri cemu se buntovnicki podmece da je Crkva "slabe" predugo lišavala euharistijske "hrane". Otuda Vaša jednako demagoška optužba da su se crkveni sveti službenici ponašali okrutno, poput "dosuditelja milosti, a ne njezinih olakšavatelja", uskracujuci svetu pricest "slabima", nasuprot "savršenima", pa sad morate "odvažno" ukloniti tu nepravdu.

No, dakako, Presveta Euharistija nije "hrana" i "lijek" za uklanjanje smrtnoga grijeha. Naprotiv, svjesno ju primati u tom stanju oskvrnjivanje je smrtonosno za dušu i time razlog za prokletstvo: "Stoga tko god jede kruh ili pije cašu Gospodnju nedostojno, bit ce krivac tijela i krvi Gospodnje. Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz caše pije. Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela." (1 Kor 11,27-29).

Kao što svako u vjeri valjano pouceno dijete zna, lijek kojim se uklanja smrtni grijeh jest ispovijed, dok je Euharistija (poduprta redovitom ispovijedi) duhovna hrana za održavanje i unapredivanje stanja milosti nakon odrješenja, da se ne bi ponovno upalo u smrtni grijeh, nego raslo u zajedništvu s Bogom. Medutim cini se da je sam pojam smrtnoga grijeha odsutan iz sveukupnih Vaših službenih dokumenata, nagovora, primjedaba i proglasa.

Jasno pokazujuci svoj naum, samo nekoliko mjeseci poslije na "izvanrednom konzistoriju o obitelji" dogadaje ste organizirali tako da je jedini službeni govornik bio nitko drugi nego kardinal Kasper. U dvosatnom govoru, 20. veljace 2014., za koji ste željeli da ostane tajan, ali je procurio u talijanske novine kao "tajni" i "izuzetni" dokument, Kasper je izložio svoj suludi prijedlog pripuštanja nekih javnih preljubnika svetoj pricesti, smjerajuci izravno na Vaše geslo: "sakramenti nisu nagrada za one koji se dobro ponašaju ili za izabrane, iz koje bi bili iskljuceni oni koji su u najvecoj potrebi" (EG 47). Otada do danas niste se pokolebali u odluci da u Crkvi ustanovite teško zlorabljenje Euharistije koje ste dopustili u Buenos Airesu.

U tom pogledu cini se da baš previše ne cijenite sakramentalni brak kao objektivnu cinjenicu za razliku od onoga što ljudi subjektivno osjecaju o položaju nemoralnih veza koje Crkva nikad ne može priznati brakom. U opaskama koje ce Vašem cudnovatom pontifikatu zasvagda oduzeti dobar

glas izjavili ste da je "velika vecina naših sakramentalnih brakova ništava", dok neki priležnici mogu bez braka biti "u pravom braku" jer su "vjerni". Odražava li se u tim opaskama možda rastava i "ponovno vjencanje" Vaše sestre i suložništvo Vašeg necaka?

Ta izjava, koju je ugledni kanonist s pravom nazvao smiješnom, izazvala je prosvjed vjernika u cijelom svijetu. Ne bi li se sablazan umanjila, u vatikanskom službenom zapisu izmijenjene su Vaše rijeci "velika vecina naših sakramentalnih brakova" u "dio naših sakramentalnih brakova", ali ne i Vaše sramotno odobravanje nemoralnih suložništava kao "pravog braka".

Takoder se cini da Vas ne zabrinjava svetogrde sadržano u primanju Tijela, Krvi, Duše i Božanstva Kristova u Presvetoj Euharistiji od strane javnih preljubnika i priležnika. Kako ste rekli ženi koja Vas je nazvala iz Argentine te dobila od Vas telefonski "dozvolu" da se pricešcuje dok živi u preljubu s rastavljenim muškarcem: "Malo kruha i vina ne može škoditi." Nikad niste opovrgli ono što je ispricala, i što bi, uostalom, samo bilo u skladu s Vašim odbijanjem da kleknete prilikom Pretvorbe ili pred izloženim Presvetim Sakramentom, iako bez teškoca klecite ljubeci noge muslimanima za svojega grotesknog parodiranja tradicionalnog nogopranja na Veliki cetvrtak, koje ste napustili. Slagalo bi se i s Vašom primjedbom jednoj luteranki, jedne nedjelje u luteranskoj crkvi, da je dogma o pretvorbi samo "tumacenje", a da je "život veci od objašnjenja i tumacenja" te neka ona "razgovara s Gospodinom" o tome da li da ide na pricest u Katolickoj Crkvi. Što je poslije, na Vaš ociti poticaj, i ucinila.

U skladu je s Vašom neznatnom pažnjom prema sakramentalnom braku i prenagljena, skrovita "reforma" postupka poništenja braka, koju ste Crkvi nametnuli bez savjetovanja s bilo kojim nadležnim vatikanskim uredom. Vaš motuproprij Mitis iudex Dominus Iesus postavlja okvir za pravi svjetski poništavaci mlin s prijekim postupkom i maglovitim novim osnovama za ubrzano poništavanje. Kako je voditelj Vaše u potaji smišljene reforme poslije objasnio, Vaša je izricita nakana da medu biskupima promaknete "obracenje", promjenu mentaliteta koja ce ih podupirati u uvjerenju da trebaju slijediti Kristov poziv upucen preko njihova brata, biskupa rimskog, da prijedu s ogranicenog broja od nekoliko tisuca poništenja k onim nebrojenim nesretnicima koji bi mogli dobiti potvrdu ništavosti...".

"Biskup rimski", eto, zahtijeva od svojih drugova biskupa golemo povecanje broja poništenih brakova! Istaknuti katolicki novinar izvijestio je poslije o pojavku dosjea od sedam stranica u kojem su kurijalni službenici "pravno 'rastrgali' Papin motuproprij... optužili Svetog Oca da odbacuje važnu dogmu i ustvrdili da je de facto uveo 'katolicku rastavu'." Oštro su osudili, kako to novinar opisuje, "pocrkvenjeni 'Führerprinzip' koji vlada od vrha nadolje bez ikakva savjetovanja i nadzora". Ti isti službenici strahuju da ce "motuproprij dovesti do poplave poništenja i da ce odsad parovi moci naprosto izici iz katolickog braka, bez ikakvih problema". "'Izvan sebe' su i osjecaju obvezu da 'dignu glas'."

Vi ste medutim, ako ništa drugo, svakako postojani u težnji za svojim ciljevima. Vec rano u svom pontifikatu, na jednoj od avionskih konferencija za novinare, na kojoj ste prvi put obznanili svoj plan, izjavili ste: "Pravoslavni slijede, kako je oni zovu, teologiju ekonomije, i daju braku drugu priliku [sic], dopuštaju to. Mislim da taj problem treba prouciti." Po Vašem mišljenju nepostojanje druge prilike za brak u Katolickoj Crkvi problem je koji treba prouciti. Ocito je da ste protekle tri i pol godine proveli domišljajuci se kako da Crkvi nametnete nešto slicno pravoslavnoj praksi.

Istaknuti kanonist koji je savjetnik Apostolskoj signaturi upozorio je da se uslijed Vašega bezobzirnog zanemarivanja stvarnosti sakramentalnog braka "odvija u Crkvi kriza (u grckom smislu te rijeci) oko braka, koja ce, smatram, vrhunac doseci u bracnom zakonu i disciplini... Mislim da ce se kriza koju on [Franjo] prouzrocuje svesti na to hoce li crkveno naucavanje o braku, za koje svi ispovijedaju da ga štuju, dobiti konkretnu i ucinkovitu zaštitu u crkvenom zakonu ili ce se crkvenopravni pojmovi koji se odnose na nauk o braku toliko iskriviti (ili naprosto zanemariti) da ce brak i bracni život biti u osnovi prepušteni podrucju osobnog mišljenja i pojedinacne savjesti."

Amoris laetitia: pravi razlog za tobožnju Sinodu

Ta je kriza vrhunac dosegla nakon zakljucenja Vaše katastrofalne "Sinode o obitelji". Iako ste od pocetka do kraja manipulirali tim dogadajem da biste postigli ishod koji ste željeli: svetu pricest za javne preljubnike u "nekim slucajevima", nije ispalo onako kako ste ocekivali, zbog otpora konzervativnih

sinodskih otaca, koje ste demagoški optužili da su "zatvorenog srca, koje cesto skrivaju cak i iza crkvenog nauka ili dobrih nakana, da bi zasjeli na Mojsijevu stolicu i sudili, ponekad s osjecajem nadmoci i površno, teške slucajeve i ranjene obitelji".

Bezobzirnom retorickom zloupotrebom svoje ste pravovjerne protivnike biskupe prispodobili farizejima, koji su prakticirali rastavu i "ponovnu ženidbu" u skladu s mojsijevskim otpustom. A upravo su ti biskupi branili Kristov nauk od farizeja, i od Vaših vlastitih nauma! Doista, cini se da ste odlucni oživiti farizejsko prihvacanje rastave, svojevrsnom "neomojsijevskom praksom". Ugledni katolicki novinar poznat po umjerenim analizama crkvenih zbivanja prosvjedovao je protiv Vašega pokudnog ponašanja: "Cudnovato je kad jedan Papa one koji ostaju vjerni tradiciji kritizira da su na neki nacin nemilosrdni te da su se svrstali uz farizeje protiv milosrdnog Isusa."

Na kraju se "sinodsko putovanje" koje ste velicali pokazalo kao ništa drugo nego varka iza koje se krije unaprijed donesen zakljucak Vaše zastrašujuce "apostolske pobudnice" Amoris laetitia. U njoj se Vaš pisac iz sjene, prvenstveno u osmom poglavlju, prepredeno služi dvosmislicama da bi rastvorio vrata svetoj pricesti za javne preljubnike svodenjem naravne zabrane preljuba na "opce pravilo" od kojega se može izuzeti ljude koji "imaju velikih teškoca s razumijevanjem pripadnih joj vrednota" ili "žive u takvoj konkretnoj situaciji koja im onemogucava da se ponašaju drukcije". (¶¶ 2, 301, 304) Amoris je jasan pokušaj da se ublažen oblik situacijske etike prokrijumcari na podrucje spolnoga morala, kao da bi zabluda mogla na taj nacin biti ogranicena.

Vaša ocevidna obuzetost opravdavanjem svete pricesti za javne preljubnike dovela Vas je do protivljenja trajnom crkvenom moralnom nauku i s njim bitno povezanoj sakramentalnoj stezi, koje su potvrdila oba Vaša neposredna prethodnika. Ta se stega zasniva na nauku samoga našega Gospodina o nerazrješivosti ženidbe, kao i na nauku svetog Pavla o božanskoj kazni za nedostojno primanje svete pricesti. Citirajmo Ivana Pavla II. s tim u vezi:

"Crkva ponovno potvrduje svoju stegu, zasnovanu na Svetom pismu, prema kojoj ne može euharistijskom zajedništvu pripustiti rastavljene i ponovno vjencane. Oni su nesposobni da budu pripušteni, jer njihovo stanje i životni položaj objektivno su u opreci sa zajedništvom ljubavi izmedu Krista i Crkve,

oznacenim i ostvarenim u euharistiji. A k tomu postoji još jedan, osobit pastoralni razlog: ako se te osobe pripuste euharistiji, vjernici bi bili uvedeni u zabludu i krivo bi shvacali crkveni nauk o nerazrješivosti ženidbe.

Pomirenje u sakramentu pokore – koje bi otvorilo put k sakramentu euharistije – može se udijeliti samo onima koji se pokaju što su pogazili znak Saveza i vjernosti Kristu te iskreno odluce provoditi takav život koji nije u opreci s nerazrješivošcu ženidbe. To znaci, u praksi, da muškarac i žena kada zbog ozbiljnih razloga, kao što je npr. odgoj djece, ne mogu udovoljiti obvezi rastanka 'preuzmu dužnost da žive u potpunoj suzdržljivosti, tj. bez cina svojstvenih bracnom paru'." (Familiaris consortio, 84)

Zanemarili ste molbe iz cijelog svijeta od svecenika, teologa i moralnih filozofa, crkvenih udruga i novinara, pa cak i nekolicine odvažnih crkvenih dostojanstvenika medu inace utihnulom hijerarhijom, da opozovete ili "razjasnite" namjerne dvosmislice i ocite zablude Amorisa, posebno u osmom poglavlju.

Velika moralna zabluda sad je izricito odobrena

A sada ste, onkraj prijevarne dvosmislenosti, izricito odobrili iza kulisa ono cemu ste dvosmisleno popuštali u javnosti. Naum je izišao na vidjelo procurenjem Vašega "povjerljivog" pisma upucenog biskupima buenosaireskoga pastoralnog podrucja, gdje ste, kao nadbiskup, vec bili odobrili masovno svetogrde u naseljima (slamovima).

U pismu hvalite spis tih biskupa o "Temeljnim kriterijima za primjenu osmog poglavlja pobudnice Amoris Laetitia", kao da postoji nekakva dužnost "primjene" toga dokumenta radi promjene dvotisucljetne crkvene sakramentalne stege. Pišete: "Tekst je vrlo dobar i potpuno objašnjava smisao osmog poglavlja pobudnice Amoris laetitia. Nema drugog tumacenja." Je li slucajna podudarnost što taj tekst dolazi upravo iz one nadbiskupije u kojoj ste, kao nadbiskup, odavno odobrili pripuštanje javnih preljubnika i suložnika svetoj pricesti?

Ono što se prije samo jasno podrazumijevalo sad je postalo izricito, a oni koji su uporno tvrdili da Amoris ništa ne mijenja sad izgledaju poput budala. Tekst koji hvalite kao jedino ispravno tumacenje Amorisa korjenito potkopava

crkveni nauk i praksu koje su branili Vaši prethodnici. Prije svega, na puki "izbor" svodi moralnu zapovijed neka rastavljeni i "ponovno vjencani" "žive u potpunoj suzdržljivosti, tj. bez cina svojstvenih bracnom paru". Prema buenosaireskim biskupima, a s Vašim odobrenjem, samo je "moguce predložiti paru da živi u suzdržljivosti. Amoris Laetitia ne zanemaruje teškoce toga izbora."

Kao što je prije samo 18 godina, u vrijeme vladavine upravo onog Pape kojeg ste kanonizirali, neopozivo ustvrdila Kongregacija za nauk vjere: "Ako je prijašnji brak dvaju rastavljenih i ponovno vjencanih vjernika valjan, njihova se nova veza ne može ni u kojim okolnostima smatrati zakonitom, i stoga je po sebi nemoguce da primaju sakramente. Ta norma obvezuje pojedinacnu savjest bez iznimke." To je trajni, dvotisucljetni nauk Katolicke Crkve.

Štoviše, nijedan župnik, pa cak ni biskup nemaju vlast da u tzv. unutarnjem sudištu prihvate od onoga tko živi u preljubu tvrdnju da mu savjest kaže da je njegov sakramentalni brak zapravo bio ništav, jer, kako Kongregacija za nauk vjere upozorava, "buduci da brak ima bitno javni crkveni znacaj te vrijedi nacelo nemo iudex in propria causa (nitko nije sudac u vlastitoj stvari), bracni slucajevi moraju se rješavati u vanjskom sudištu. Stoga ako rastavljeni i ponovno vjencani vjernici misle da je njihov prijašnji brak bio ništav, dužni su se obratiti nadležnomu ženidbenom sudu da bi se objektivno istražilo pitanje i primijenile sve raspoložive pravne mogucnosti."

Pošto su beziznimnu moralnu normu ukorijenjenu u božanskoj objavi sveli na izbor, buenosaireski biskupi, citirajuci Amoris kao svoj jedini autoritet u dvije tisuce godina crkvenog naucavanja, izjavljuju: "U drugim, složenijim okolnostima te ako je nemoguce dobiti poništenje, spomenuti izbor može zapravo biti neizvediv." Sveopca moralna norma srozana je tako na kategoriju puke smjernice koju valja zanemariti ako je mjesni svecenik ocijeni "neizvedivom" u stanovitim neodredenim "složenim okolnostima". Koje su tocno te "složene okolnosti" i kakve veze ima "složenost" s beziznimnim moralnim normama utemeljenim na objavi?

Naposljetku biskupi dolaze do katastrofalnog zakljucka koji ste od pocetka "sinodskog putovanja" gledali nametnuti Crkvi:

"Usprkos tomu moguc je put razlucivanja. Ako se dospije do priznanja da u konkretnom slucaju postoje ogranicenja koja umanjuju odgovornost i

krivnju (usp. bilješke 301-302), a osobito kad osoba drži da može pasti u daljnje grijehe cineci zlo djeci iz nove zajednice, pobudnica Amoris laetitia otvara mogucnost pristupanja sakramentima Pomirenja i Euharistije (usp. bilješke 336 i 351). Oni pak sa svoje strane pripravljaju osobu da nastavi sazrijevati i rasti uz pomoc milosti."

Uz Vašu hvalu i odobrenje, buenosaireski biskupi proglašuju prvi put u povijesti Crkve da neodredena skupina ljudi koji žive u preljubu može dobiti odrješenje i primati svetu pricest dok ostaje u tom stanju. Posljedice su katastrofalne.

"Pastoralna praksa" na ratnoj nozi s crkvenim naukom

Odobrili ste kao jedino ispravno tumacenje Amorisa moralnu racunicu koja bi u praksi potkopala cijeli moralni poredak, a ne samo norme spolnog morala koje ocito težite podrovati. Jer primjena zapravo bilo koje moralne norme može se ocijeniti "neizvedivom" ako se talismanski zazovu "složene okolnosti" koje svecenik ili biskup treba "razluciti" u "pastoralnoj praksi", dok se pobožno brani nepromjenjivost norme kao "opceg pravila".

Magloviti kriterij "ogranicenja koja umanjuju odgovornost i krivnju" mogao bi se primijeniti na sve vrste navadnoga smrtnoga grijeha, pa tako i na suložništvo, koje ste vec prispodobili "pravom braku", "homoseksualne zajednice", ozakonjenju kojih ste se odbili suprotstaviti, i kontracepciju, koju ste, nevjerojatno, proglasili moralno dopustivom za sprecavanje prijenosa bolesti, a Vatikan je poslije potvrdio da je to stvarno Vaš nazor.

Tako bi Crkva "u nekim slucajevima" proturjecila u praksi onomu što u nacelu naucava o moralnosti, tj. moralna bi nacela prakticki bila oborena. Usred sinodske obmane, ali ne spominjuci Vas, kardinal Robert Sarah s pravom je osudio takvo varljivo rastavljanje moralnih propisa od njihove "pastoralne primjene": "Zamisao da Uciteljstvo spremimo u lijepu kutiju odvajajuci ga od pastoralne prakse, koja bi se mogla razvijati u skladu s okolnostima, modom i strastima, oblik je krivovjerja, opasna šizofrena patologija."

A ipak, Vi biste rekli da je na temelju "razlucivanja" od strane mjesnih svecenika ili ordinarija neke ljude moguce smatrati subjektivno nedužnima te

pripustiti svetoj pricesti a da se nisu obvezali promijeniti svoj život, iako znaju da Crkva naucava da je njihova veza preljubnicka. U nedavnom intervjuu ugledni austrijski filozof Josef Seifert, prijatelj Pape Ivana Pavla II. i jedan od mnogih kriticara Amorisa kojih ste usrdne molbe za opoziv dokumenta zanemarili, javno je upozorio na moralni i pastoralni besmisao koji ste sada izricito odobrili:

"Kako bi se to primjenjivalo? Zar bi svecenik trebao reci jednom preljubniku: 'Vi ste dobar preljubnik. Nalazite se u stanju milosti. Vrlo ste pobožna osoba, zato imate od mene odrješenje bez promjene svoga života i možete na svetu pricest.' A drugomu: 'O, Vi ste pravi preljubnik. Morate se najprije ispovjediti. Morate se odreci svoga dosadašnjeg života, promijeniti ga i onda možete na pricest.'

Hocu reci, kako bi to funkcioniralo?... Kako može svecenik biti sudac duše [i] reci za jednoga da je pravi preljubnik, a za drugoga da je samo nedužan, dobar covjek? Naime to mi se cini potpuno nemogucim. Samo svecenik s uvidom u duše kakav je imao padre Pio možda bi mogao takvo što reci, a on [padre Pio] ne bi to rekao..."

Uz Vašu hvalu i odobrenje, buenosaireski biskupi cak izražavaju mišljenje da ce djeci biti nanesena šteta ako se njihovim rastavljenim i "ponovno vjencanim" roditeljima ne dopusti nastavak spolnih odnosa izvan braka dok oskvrnjuju Presveti Sakrament. Jedan kazuisticki branitelj Vašeg odstupanja od zdravog nauka pretpostavlja da to znaci da je preljub tek laki grijeh ako je jedan od preljubnika pod "pritiskom" da nastavi s preljubnickim spolnim odnosima jer drugi sudionik prijeti da ce napustiti djecu uskrati li mu se spolno zadovoljenje. Po toj moralnoj logici svaki bi smrtni grijeh, pa i abortus, postajao laki vec prijetnjom jedne od strana da ce preljubnicku vezu raskinuti ne bude li grijeh pocinjen.

Još i gore, ako je to uopce moguce, buenosaireski biskupi, oslanjajuci se iskljucivo na Vaše novotarije, usuduju se natuknuti da ce ljudi koji nastavljaju navadno održavati preljubnicke spolne odnose rasti u milosti dok svetogrdno primaju svetu pricest.

Tako ste smislili ne tek "promjenu stege", nego korjenitu promjenu temeljnog joj moralnog nauka, koja bi zapravo institucionalizirala u Crkvi jedan oblik situacijske etike, svodeci sveopcenito obvezujuce, objektivne

moralne propise na puka opca pravila od kojih bi postojale nebrojene subjektivne "iznimke" zasnovane na "složenim okolnostima" i "ogranicenjima" koji bi tobože pretvarali navadne smrtne grijehe u lake grijehe ili cak u obicne pogreške, te ne bi bilo zapreke svetoj pricesti.

No Utjelovljeni Bog nije priznao nikakvih takvih iznimaka kad je po svojoj božanskoj vlasti odredio: "Svatko tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom cini preljub. I svatko tko se oženi otpuštenom cini preljub." (Lk 16,18) Svatko.

Štoviše, Kongregacija za nauk vjere pod Ivanom Pavlom II., odbijajuci "Kasperov prijedlog", koji je ocito sve vrijeme bio Vaš prijedlog, izjavila je: "Ova norma [koja javne preljubnike iskljucuje iz sakramenata] nije nipošto kazna ni obespravljivanje rastavljenih i ponovno vjencanih, nego izražava objektivnu situaciju koja po sebi onemogucuje primanje svete pricesti."

Dakle Crkva nikad ne može dopustiti da se s onima koji žive u preljubu postupa kao da su njihove nemoralne veze valjani brakovi, pa ni ako sudionici preljuba tvrde, neuvjerljivo, da subjektivno nisu krivi premda svjesno svojim životom krše nezabludivi crkveni nauk. Jer otuda proizišla sablazan nagrizla bi i u konacnici razorila vjeru ljudi i u nerazrješivost braka i u Stvarnu Prisutnost Kristovu u Euharistiji. Medutim, uz Vašu punu suglasnost, buenosaireski su biskupi odbacili opomenu Ivana Pavla II. u Familiaris consortio, gdje on kaže da bi "vjernici ako se te osobe pripuste euharistiji bili uvedeni u zabludu i pomutnju glede crkvenog nauka o nerazrješivosti ženidbe".

Prema tome upravo u ovom trenutku povijesti Crkve Vi vodite vjernike "u zabludu i pomutnju glede crkvenog nauka o nerazrješivosti ženidbe". Doista, toliko ste odlucni nametnuti svoju zabludjelu volju Crkvi da ste se u Amorisu (303) usudili kazati da sam Bog dopušta rastavljenima i "ponovno vjencanima" nastavak spolnih odnosa ako u svojim "složenim" okolnostima ne mogu drukcije:

"Savjest medutim može i više nego samo priznati da neka situacija objektivno nije u skladu s opcenitim evandeoskim zahtjevima. Može iskreno i pošteno priznati koje je ponašanje zasad najvelikodušniji moguci odgovor Bogu te sa stanovitom moralnom sigurnošcu uvidjeti da upravo to ponašanje sam Bog zahtijeva u konkretnoj složenosti njezinih ogranicenja, iako još nije potpuno

sukladno s objektivnim idealom."

Izricitim odobravanjem svete pricesti za odabrane javne preljubnike u svom pismu u Buenos Aires Vi takoder potkopavate mogucnost da konzervativniji biskupi ustraju na tradicionalnome crkvenom nauku. Kako mogu biskupi npr. u Americi, Kanadi i Poljskoj inzistirati na dvotisucljetnoj crkvenoj stezi, bitno povezanoj s objavljenom istinom, kad ste od nje oslobodili u Buenos Airesu autoritetom svoje "apostolske pobudnice"? Na temelju cega ce se oni suprotstaviti mnoštvu prigovora sad kad ste im tradicijski temelj izmakli ispod nogu?

Sve u svemu, nakon godina umješnog dvosmislicarenja o položaju javnih preljubnika s obzirom na ispovijed i svetu pricest, Vi ste sad jednako umješno proglasili navodni prevrat crkvenog nauka i prakse posluživši se "povjerljivim" pismom za koje ste sigurno znali da ce procuriti u javnost, poslanim kao odgovor na spis koji Vam je stigao iz Buenos Airesa, a koji ste vjerojatno Vi izmamili u sklopu procesa što ga usmjeravate još otkako je bila najavljena tobožnja Sinoda o obitelji.

Kako je napisao katolicki intelektualac i pisac Antonio Socci: "To je prvi put u povijesti Crkve da je Papa stavio svoj potpis na rušenje moralnog zakona." Nijedan prijašnji Papa nije nikad pocinio takvu sablazan.

“Iznimke” od moralnog zakona ne mogu se ograniciti

Neobicno, ali Vaš novi moralni racun kao da se ne odnosi na druge grijehe, one koje stalno osudujete pazeci pritom na granice politicke korektnosti. Nigdje, primjerice, ne naznacujete da bi "složene okolnosti" ili "ogranicenja koja umanjuju odgovornost i krivnju" ispricavali mafijaše koje ste retoricki "izopcili" en masse i zaprijetili im paklom, bogataše koje grdite kao "krvopije", pa ni vjerne katolike koje smiješno optužujete za "grijeh gatanja" i "grijeh idolopoklonstva" jer ne žele prihvatiti "Božja iznenadenja", tj. Vaše novotarije.

Cini se da ste citav svoj pontifikat usredotocili na proglašenje pomilovanja samo za grijehe puti, upravo one grijehe zbog kojih, kako je upozorila Gospa Fatimska, više dušâ odlazi u pakao nego zbog bilo kojih drugih grijeha. No zašto mislite da je moralnog duha kojeg ste pustili iz boce,

a zovete ga Bogom iznenadenja, moguce ograniciti na one moralne propise koje smatrate prekrutima u primjeni? Uvesti iznimke od jednoga medu beziznimnim moralnim propisima zapravo znaci sve ih poništiti. Vaša novotarija udara na temelje vjere i prijeti oboriti cijeli crkveni moralni sustav "kao kulu od karata", dakle proizvesti upravo onaj ishod za promicanje kojeg ste optužili vjerne katolike zbog njihova tobožnjeg "rigorizma" i privrženosti "uskogrudnim pravilima".

Vi medutim ne hajete za takve ocevidne posljedice. Na pitanje o svojem odnosu prema protivljenju "ultrakonzervativaca", tj. pravovjernih biskupa i kardinala, odgovorili ste s bezbrižnom bahatošcu koja je zaštitni znak Vašeg upravljanja Crkvom: "Oni rade svoj posao, ja svoj. Ja želim Crkvu koja je otvorena, uvidavna, koja prati ranjene obitelji. Oni na sve kažu 'ne'. Ja idem naprijed, ne osvrcuci se."

Sa zapanjujucim oholim prezirom prema Crkvi na cije ste celo izabrani usudili ste se kazati da "sama Crkva katkad slijedi tvrdu liniju, pada u napast tvrdolinijaštva, u napast da istice samo moralna pravila, a koliki su ljudi iskljuceni".

Nikad prije nije neki Papa izjavio da ce osobno izlijeciti Crkvu od manjka otvorenosti i uvidavnosti te od "napasti" da slijedi "tvrdu liniju" glede moralnosti i time "iskljucuje" ljude. Takve opasno neumjerene izjave pobuduju izrazit dojam gotovo apokalipticnog razvoja dogadaja pocevši od Vašega neocekivanog izbora za Papu.

Zanemarujuci sve usrdne molbe, krcite put svojoj "revoluciji"

Prihvativši se svog djela uništenja, zanemarivali ste sve upucene Vam privatne molbe, ukljucujuci i nebrojene molbe da potvrdite kako Amoris laetitia ne odstupa od prijašnjeg nauka, kao i dokument što ga je sastavila skupina katolickih ucenjaka upozorivši u njemu na krivovjerne i pogrešne tvrdnje iz Amorisa i pozvavši Vas da ih osudite i opozovete. Ocito je da ne kanite prihvatiti bratski ispravak ni od koga, pa cak ni od kardinala koji su zamolili da "razjasnite" suglasnost svojeg naucavanja s nezabludivim Uciteljstvom.

Naprotiv, što su vjernici bivali uznemireniji, Vi ste se ponašali sve

smionije. Nastavljajuci planski olabavljivati u praksi crkveni moralni nauk o spolnosti, ovlastili ste Papinsko vijece za obitelj da objavi prvi školski program "spolnog odgoja" ikad proglašen od Svete stolice. Jedna od laickih vjernickih udruga koje su ustale u obranu vjere nasuprot opcoj šutnji hijerarhije pred navalom Vaših razornih novotarija objavila je sažetak toga užasnog uputnika što otvoreno krši trajni crkveni nauk protiv bilo kakvog oblika izricitoga školskog "spolnog odgajanja":

• Spolno obrazovanje djece prepušta se odgojiteljima, pri cemu se roditelji zaobilaze. • Seksualna ponašanja kao što su blud, prostitucija, preljub, seks uz kontracepciju, homoseksualni odnosi i samozadovoljavanje propušta se imenovati i osuditi kao grešne cine koji razaraju ljubav u srcu i okrecu covjeka od Boga. • Propušta se upozoriti mladež na mogucnost vjecne rastave od Boga (prokletstvo) zbog cinjenja teških seksualnih grijeha. Pakao nije nijedanput spomenut. • Propušta se razlikovati smrtni od lakoga grijeha. • Propušta se govoriti o šestoj i devetoj zapovijedi, ili bilo kojoj zapovijedi. • Propušta se poucavati o sakramentu ispovijedi kao putu obnove odnosa s Bogom nakon pocinjenja teškoga grijeha. • Ne spominje se zdrav osjecaj stida s obzirom na tijelo i spolnost. • Djecake i djevojcice poucava se zajedno u istoj ucionici. • Potice se djecake i djevojcice da na satu medusobno razgovaraju o pitanjima kao što je: "Što tebi znaci rijec 'seks'?" • Mješovite razrede pita se da pokažu "gdje je spolnost smještena kod djecaka i kod djevojcica". • Govori se o "procesu uzbudenja". • Upotrebljavaju se seksualno izricite i dojmljive slike u radnim bilježnicama. • Preporucuju se razni seksualno izriciti filmovi kao polazište za raspravu. • Ne govori se o abortusu da je duboko pogrešan, nego samo da prouzrocuje "tešku psihicku štetu". • Zbunjuje se mladež upotrebom npr. izraza "spolni odnos" ne za spolni cin, nego za odnos usredotocen na citavu osobu. • Govori se o "heteroseksualnosti" kao necemu što treba "otkriti". • Spominje se poznata "gej" osoba kao primjer nadarene i slavne osobe. • Podržava se obrazac "hodanja" kao korak prema ženidbi. • Ne naglašava se celibat kao najviši oblik sebedarja u kojem se upravo sastoji smisao ljudske spolnosti. • Propušta se spomenuti Kristov nauk o braku. Ista udruga primjecuje da uputnik "krši norme prethodno proglašene od samoga tog papinskog vijeca". A jedna druga laicka udruga prosvjeduje da uputnik "cesto upotrebljava seksualno izricite i moralno nepoželjne slike, propušta jasno odrediti i rastumaciti katolicki nauk iz osnovnih izvora, ukljucujuci Deset zapovijedi i 'Katekizam Katolicke Crkve', te ugrožava nevinost i poštenje mladih ljudi koji su pod zakonitom skrbi svojih roditelja". Vode laickoga pokreta katolickih obitelji s pravom su ga osudili kao "potpuno nemoralnog", "sasvim neprimjerenog" i "upravo tragicnog". Kako je izjavio jedan od njih: "Roditelji ne smiju imati nikakvih iluzija: pontifikat Pape Franje obilježen je predajom vatikanskih vlasti svjetskoj seksualnoj revoluciji i prijetnja je njihovoj vlastitoj djeci."

No to korjenito odstupanje od prijašnjeg nauka i prakse samo je u skladu s novotarijama Amorisa, koji obznanjuje "potrebu za spolnim odgojem" u "obrazovnim ustanovama", dok posve zanemaruje tradicionalni crkveni nauk da je u prvom redu na roditeljima, a ne na uciteljima u ucionicama, odgovornost da pruže djetetu svaku nužnu pouku na tom krajnje osjetljivom podrucju, nastojeci ne da "zalaze u pojedinosti", nego da "upotrijebe ona sredstva koja proizvode dvostruki ucinak otvaranja vrata cistoci i zatvaranja vrata poroku".

Vaša "revolucija" medutim nipošto se ne ogranicuje na seksualno podrucje. Vi ste nedavno sastavili povjerenstvo, u kojem je i šest žena, da prouci slucaj ženskih "dakona", koji je vec proucilo vatikansko povjerenstvo 2002. te zakljucilo da dakonat spada u svecenicki red zajedno sa sveceništvom i biskupstvom, a tzv. dakonice u ranoj Crkvi da nisu bile zaredene službenice, nego obicne crkvene pomocnice s ovlašcu ne vecom od casnosestarske, koje su obavljale neke ogranicene službe za žene, ali sigurno ne krštenje ni ženidbu. Ðakonice koje, izgleda, imate na umu nisu dakle ništa drugo nego žene maskirane u svecenicko ruho, jer žene nikako ne mogu primiti nijedan stupanj sakramenta svetog reda.

Dok nastavljate potkopavati poštovanje prema krajnjoj ozbiljnosti i nadnaravnom znacaju sakramentalnog braka, cini se da se pripremate potkopati i vec veoma umanjeno poštovanje prema sveceništvu. Što je sljedece? Možda "olabavljivanje" apostolske tradicije klerickog celibata, koje ste vec najavili "u svom planu".

Sada se, dok se Vaša revolucija i dalje ubrzava, spremate u listopadu otputovati u Švedsku na zajednicku "molitvenu službu" s oženjenim luteranskim "biskupom", celnikom proabortivnog, prohomoseksualnobracnog Luteranskoga svjetskog saveza, u spomen na tzv. reformaciju pokrenutu od Martina Luthera.

Neshvatljivo je da ce rimski prvosvecenik uzvelicati uspomenu na tog sumanutog covjeka, najrušilackijega krivovjerca u povijesti Crkve, koji je razbio jedinstvo kršcanstva i otvorio put beskrajnom nasilju i krvoprolicu i slomu morala u citavoj Europi. Kako je sam sramotno izjavio: "Ako uspijem ukloniti misu, smatrat cu da sam potpuno porazio Papu. Bude li svetogrdni i kleti obicaj mise srušen, past ce sve." Vrhunac je ironije da je natkrivovjerac kojemu namjeravate svojom prisutnošcu odati pocast to izrekao u pismu Henriku VIII., koji je cijelu Englesku odveo u raskol jer Papa nije htio udovoljiti njegovoj želji za rastavom i "ponovnom ženidbom", ukljucujuci i pristup sakramentima.

Moramo Vam se suprotstaviti

U ovom trenutku Vašega burnog obnašanja službe "rimskog biskupa" izvan svake je razumne sumnje da ste Vi na Petrovoj stolici jasna i neposredna opasnost za Crkvu. Suoceni s tom opasnošcu, moramo Vas pitati:

Zar Vas ni najmanje ne zabrinjava sablazan i pomutnja što su ih Vaše rijeci i djela prouzrocili s obzirom na spasenjsko poslanje Crkve i njezin nauk o vjeri i moralu, osobito na podrucju braka, obitelji i spolnosti?

Zar Vam nikad ne pada na pamet da je beskonacno pljeskanje svijeta "Franjinoj revoluciji" upravo onaj zlokobni znak na koji je upozorio naš Gospodin: "Jao vama kad vas svi budu hvalili! Ta tako su cinili lažnim prorocima oci njihovi." (Lk 6,26)

Zar ne osjecate uznemirenost zbog podjela koje ste izazvali unutar Crkve, gdje neki biskupi napuštaju nauk Vaših prethodnika, iskljucivo na temelju Vašega tobožnjeg ovlaštenja, dok drugi pokušavaju ostati vjerni dvotisucljetnom nauku i praksi na svrgavanju kojih ste bez prestanka radili?

Zar Vam ništa ne znace nebrojene svetogrdne pricesti koje ce proizici iz Vašeg odobrenja svete pricesti za objektivno gledano javne preljubnike i ostale u "neregularnim situacijama", koju ste Vec bili dopustili en masse kao nadbiskup buenosaireski?

Uvidate li uopce da je primanje svete pricesti od strane ljudi koji žive u preljubu oskvrnuce, izravna uvreda protiv "Tijela Gospodnjeg" (1 Kor 11,29) koja zavreduje prokletstvo, te javna sablazan koja ugrožava vjeru drugih, kako su ustrajno tvrdili i Benedikt XVI. i Ivan Pavao II. u skladu sa svim svojim prethodnicima?

Zar doista mislite da imate vlast odrediti "milosrdne" iznimke u "nekim slucajevima" od božanski objavljenih moralnih propisa kako bi se uklopili u Vaše osobno shvacanje "ukljucivanja", u Vaš ocito dobrostiv pogled na rastavu i suložništvo i u Vaše pogrešno poimanje onoga što u pismu buenosaireskim biskupima zovete "pastoralnom dobrohotnošcu"? Kao da je nedobrohotno tražiti da preljubnici i bludnici prestanu sa svojim nemoralnim spolnim odnosima prije nego što im se dopusti sudjelovanje u Presvetom Sakramentu!

Zar nemate poštovanja prema suprotnom naucavanju svih Papa koji su Vam prethodili?

Konacno, zar se ne bojite Gospodina i Njegova suda, koji stalno omalovažavate ili nijecete u svojim propovijedima i spontanim opaskama, cak tvrdeci, upravo protivno Vjerovanju, da "Dobri Pastir... ne traži da sudi, nego da ljubi"?

Moramo se složiti s ocjenom vec spomenutoga katolickog novinara o Vašem suludom nastojanju oko svete pricesti za ljude u nemoralnim spolnim vezama: "Sve to skupa je bizarno. Nijedna druga rijec ne bi bila prikladna." K tome citav Vaš bizarni pontifikat stvorio je situaciju kakvu Crkva nikad prije nije vidjela: na Petrovoj je stolici covjek cije su opaske, proglasi i odluke udarci na cjelovitost Crkve od kojih se vjernici stalno moraju štititi. Kako zakljucuje isti pisac: "Sa žalošcu to kažem, ali bojim se da ce ostatak ovog pontifikata sada razdirati odmetnicke grupe, optužbe za papinsko krivovjerje, prijeteci, a

možda i pravi raskol. Gospodine, smiluj se."

A ipak gotovo cijela hijerarhija ili šutke trpi ili razdragano slavi taj slom. No tako je bilo i u vrijeme arijanske krize u 4. stoljecu, kad, kako je znamenito primijetio kardinal Newman:

"Tijelo biskupstva bijaše nevjerno svojem poslanju, dok tijelo laikata bijaše vjerno svojem krštenju; jedanput bi Papa, drugi put patrijarhijska, metropolitanska ili neka druga visoka stolica, ili pak opci koncil, rekli što nije trebalo reci ili ucinili nešto što zamracuje i ugrožava objavljenu istinu, dok je s druge strane upravo kršcanski puk, pod vodstvom Providnosti, bio crkvena snaga Atanaziju, Hilariju, Euzebiju Vercelskom i drugim velikim osamljenim ispovjedaocima, koji bi bez njih bili propali."

Ako želimo ostati vjerni svojem krštenju i krizmenoj prisezi, mi clanovi laikata, premda nedostojni grešnici, ne smijemo šutjeti ni ostati pasivni pred Vašim haranjem. Savjest nam nalaže da Vas optužimo javno pred svojim drugovima katolicima kako to zahtijeva objavljena istina, božanski i naravni zakon i crkveno opce dobro. Prisjetimo se naucavanja sv. Tome koje smo citirali: Papa nije iznimka od nacela naravne pravde prema kojemu podložnici smiju prekoriti svojeg pretpostavljenog, cak i javno, kad prijeti "neposredna opasnost od sablazni glede vjere". Naprotiv, sam razum kazuje da, više nego druge crkvene dostojanstvenike, Papu treba ispraviti, pa makar to ucinili njegovi podložnici, "ako skrene s pravog puta".

Znamo da Crkva nije samo ljudska ustanova i da je njezina nerazorivost zajamcena Kristovim obecanjem. Pape dolaze i odlaze, i Crkva ce preživjeti cak i ovaj pontifikat. No znamo takoder da se Bog dostojava djelovati preko ljudi te da, povrh onoga najnužnijeg, a to su molitva i pokora, ocekuje od clanova vojujuce Crkve, i od svecenika i od laika, borbenu obranu vjere i morala od prijetnji odakle god potjecale, pa makar i od Pape, kako je to povijest Crkve nejednom pokazala

Za ljubav Bogu i Blaženoj Djevici, Majci Crkve, onoj za koju ispovijedate da je štujete, pozivamo Vas da se javno odreknete svojih zabluda i popravite golemu štetu koju ste nanijeli Crkvi, dušama i naviještanju evandelja, da ne biste pošli za primjerom pape Honorija, pomagaca i sudionika u krivovjerju, kojega je izopcio sveopci koncil i vlastiti nasljednik, te navukli na sebe "srdžbu Svemogucega Boga i blaženih apostola njegovih Petra i Pavla".

Ako medutim ne kanite odustati od svoje tašte vizije o "milosrdnijoj" i "evandeoskijoj" Crkvi od one koju je osnovao Isus Krist, ciji nauk i stegu težite prilagoditi svojoj volji, onda neka kardinali koji žale zbog pogreške što su Vas izabrali ispune svoju krvnu prisegu i barem objave zahtjev da ili promijenite smjer ili napustite službu koju su Vam tako nepromišljeno povjerili.

U meduvremenu dužnost nam nalaže da se u skladu sa svojim položajem u Crkvi suprotstavimo Vašim zabludama i potaknemo svoje drugove katolike da se pridruže tom otporu, u kojem cemo upotrijebiti sva raspoloživa dopuštena sredstva da ublažimo štetu koju ste, izgleda, odlucni nanijeti Otajstvenom Tijelu Kristovu. Buduci da su svi drukciji pokušaji bili neuspješni, nema nam drugog puta.

Bog neka se smiluje nama, Svojoj Svetoj Crkvi i Vama, njezinoj zemaljskoj glavi. Marijo, pomocnice kršcana, moli za nas!

http://remnantnewspaper.com/web/index.php/articles/item/2766-withburning- concern-we-accuse-pope-francis

[Comment Guidelines - Click to view]
Last modified on Saturday, October 1, 2016